Oni su sastavni deo bečkog gradskog pejzaža- konji sa fijakerom i lipicaneri su deo Španske škole jahanja. Konje smo posetili „u njihovoj kući“ i upoznali se sa životom koji svakodnevno vode.
Konji koji voze fijaker su ranoranioci. Radni dan im počinje u sedam časova u štali tradicionalnog bečkog preduzeća „Fiaker Paul“ u Simmeringu (Simmering). Kada stanemo pred vrata u osam ujutru oni već obavljaju mnogo aktivnosti. Momci iz štale hrane konje, čiste ih i osposobljavaju za grad.
Pročitaj još: Bečki fijakeri prelaze na plastične potkovice
„Kočije stižu u 9 ujutru i proveravaju da li je sve u redu sa konjima i opremom. Konji se zatim uprežu u kočije stare i do 140 godina i kreću u grad,“ kaže portparol kompanije Christian Gerzabek, koji povremeno radi i kao vozač konjske zaprege.
Brzo se može zapaziti da su štale moderne i u odličnom stanju, dok su konji radoznali i mnogi od njih zaista mazni. Svako može doći i priuštiti sebi obilazak, jer Fiaker Paul nudi obilaske „iza scene“. Gerzabek: „Mi ovde nemamo šta da krijemo. Ima mnogo ljudi koji bi želeli da budu blizu konja i to smo im omogućili.“ Posebna atrakcija – posetioci mogu da se vozaju po gradu u kočijama i da usput upoznaju mesta u Beču. Konačno, u 11 časova, doterani konji, fijakeri i vozači stižu na svoja mesta u gradu.
Aplauz za fijaker

Johan Pol ima oko 80 konja. Većina dolazi iz Mađarske. „Tamo su već bili obučeni da voze kočiju“, kaže on i dodaje: „Ali to ne znači da mogu da voze ulicama u Beču, ovde dodatno obuka traje između pet meseci i godinu dana – zavisno od toga koliko su željni naučiti. Prvo vežbamo na donjoaustrijskom imanju u Getlsbrun-Arbeštalu (Göttlesbrunn-Arbesthal), zatim u parku palate Šenbrun (Schönbrunner Schlosspark). U centar grada idemo samo kada su konji zaista spremni za ulicu. Fiaker i konji su tim, a na vratima svake kočije piše da li se životinja mora upregnuti desno ili levo.
Rezidencija za penzionere
Kao i svi radnici i Pavlovi konji imaju pravo na godišnji odmor. Provode ga u Donjoj Austriji. Životinje tamo čeka deset hektara pašnjaka, gde se nalazi i dom penzionera za Pavlove konje: „Konji su u službi oko 15 godina. Kada primetimo da više ne uživaju u poslu, oni se penzionišu kako bi životinje imale lepu starost“, objašnjava Gerzabek. „Životinje takođe provode vreme zajedno sa svojim drugarom iz fijakera sa kojim su godinama provodile vreme. Uvek stoje zajedno, čak i na pašnjaku.”
Prave zvezde među konjima su samo nekoliko metara dalje- lipicaneri Španske škole jahanja – vekovima institucija. To je najstarija škola jahanja i jedina institucija na svetu u kojoj se klasično konjaništvo u renesansnoj tradiciji održava i praktikuje nepromenjeno više od 450 godina.

Lipicaneri su takođe već od šest ujutru na nogama. „Naši pastuvi su nahranjeni, očišćeni, a štale su takođe čiste“, kaže Andreas Hausberger, glavni trener u Španskoj školi jahanja. Na bečkoj lokaciji u Hofburgu nalaze se 74 bela pastuva o kojima se svakodnevno treba brinuti. Radni dan počinje u sedam sa treningom koji uključuje vožnju i vežbanje u najvećoj svetskoj hali za slobodno jahanje. Ručak je u 13 časova, a večera u 17 časova.
Ovde, usred Beča, spajaju se istorijsko nasleđe i moderno konjarstvo: „Klasično konjaništvo kao sistem treninga zasniva se na dobrovoljnoj saradnji konja i na sistematskom razvoju celokupne muskulature konja, kako bi se omogućilo da ostvari najviše potencijalne mogućnosti tokom godina ali bez nanošenja štete. „U svakom trenutku, savremena naučna dostignuća su igrala veliku ulogu u gajenju konja i obuci u školi jahanja i primenjivana su za dobrobit konja“, kaže Hausberger. Majstori štale, veterinari, kiropraktičari, stručnjaci za hranu, sedlari, potkovci, konjušari i naravno sami jahači brinu o belim superzvezdama 24 sata, sedam dana u nedelji.
Vratite se u Piber

Obuka traje čak šest godina i tek tada je veličanstvenim pastuvima dozvoljeno da se pojave pred publikom. Naravno kao i konji za fijaker, lipicaneri takođe imaju pravo na godišnji odmor. Hausberger: „Svi pastuvi u našem centru za obuku Heldenberg u Donjoj Austriji (Niederösterreich) uživaju u tome. Oni tokom leta mogu provesti slobodnih sedam nedelja.
Kada dostignu starosnu dob za penzionisanje, pastuvi lipicanera prave puni krug i vraćaju se tamo gde su rođeni- u ergelu lipicanera u Štajerskoj (Steiermark). Tamo se uzgajaju plemeniti konji i tu se svake godine rodi oko 40 ždrebadi (koje u prvim godinama života još uvek imaju crno-braon boju). U školu jahanja u Beču dolaze samo najbolji pastuvi.
Ovde su se osetile i posledice korona krize. Nastupi su morali biti otkazani, ali kako kaže Hausberger: „Obuka svih pastuva je nastavljena neometano. Da bismo smanjili rizik od infekcije, radili smo u četiri grupe – i u školi jahanja i u centru za obuku na Heldenbergu. Svi jahači su ostali zdravi i konji takođe. Posetioci mogu da se uvere u to u bilo kom trenutku, jer škola jahanja nudi tkzv. gledanje konja. Tako da svi – kao i mi – mogu privatno da upoznaju najpoznatije konje na svetu.“
Španska škola jahanja
Tokom obilaska, posetioci mogu da pogledaju ne samo štale gde se nalaze lipicaneri, već i baroknu zimsku školu jahanja (nekada rezervisanu samo za članove carske porodice) kao i letnju arenu za jahanje sa najvećim objektom na svetu, gde se konji mogu slobodno kretati.
Izvor: wien.info, foto: Fiaker Paul