Prema analizi Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (wiiw), zemlje srednje, istočne i jugoistočne Evrope više ne funkcionišu kao izvor jeftine radne snage u ranijem obimu. Rast plata, snažnija domaća potrošnja i negativni demografski trendovi podstiču radnike da ostanu u sopstvenim državama, zbog čega se menja i austrijska privredna strategija. Region postaje sve važnije izvozno tržište sa rastućom kupovnom moći.
Glavni pokretač privrednog rasta u regionu je stabilan razvoj privatnog sektora, potpomognut realnim rastom zarada. Potrošačko poverenje ostaje više nego u zapadnoj Evropi, što dodatno stimuliše potrošnju. U državama članicama EU ključnu ulogu imaju evropski fondovi, posebno sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost, koja ubrzavaju infrastrukturne projekte, povećavaju investicije i podižu zaposlenost.
Među najdinamičnijim privredama ističu se Poljska i Hrvatska, koje već godinama beleže stabilan rast. Poljska koristi prednost velikog domaćeg tržišta, dok Hrvatska profitira od snažnog turizma, uvođenja evra i ulaska u Šengen-zonu. Stope rasta od 3,0 do 3,5 procenata značajno premašuju trenutne performanse Austrije, koja se suočava sa slabijom konjunkturom.

Ovi trendovi menjaju i tradicionalni model austrijskog spoljnog angažovanja. Udeo regiona u austrijskoj spoljnoj trgovini iznosi oko 20 procenata i predstavlja stabilizacioni faktor. Međutim, koncept premeštanja proizvodnje zbog nižih troškova rada postaje sve manje održiv. Plate u regionu rastu, standard se približava zapadnom, a zemlje istočne i jugoistočne Evrope postaju atraktivna potrošačka tržišta. Otvaraju se nove prilike za austrijski izvoz, posebno u maloprodaji, prehrambenom sektoru i uslužnim delatnostima koje do sada nisu bile naglašeno prisutne.
Na ekonomski položaj regiona utiču i geopolitičke promene. Austrija ostaje jedan od najvećih investitora u srednjoj i istočnoj Evropi, ali konkurencija jača, naročito iz Kine. Evropska unija u isto vreme razvija nove trgovinske inicijative: razgovore o modernizaciji carinske unije sa Turskom, produbljene ekonomske sporazume sa Severnom Afrikom i jačanje veza sa Ukrajinom, Moldavijom i Gruzijom. Sve ove zemlje postaju rastuća tržišta sa relativno niskim rizikom i značajnom geografskom blizinom Austriji.

Ekonomski efekti rata u Ukrajini i američkih protekcionističkih politika u regionu su pretežno indirektni. Najveći uticaj imaju rast cena energije i slabost nemačke industrije. Kako su privrede regiona snažno povezane sa nemačkom ekonomijom, očekuje se da bi poboljšanje nemačke konjunkture odmah povećalo i regionalni rast, posebno u Poljskoj, gde bi stope mogle dostići i pet procenata. Poljska privreda trenutno dodatno profitira od velikog priliva ukrajinskih izbeglica koje su popunile nedostatak radne snage.
Demografski trendovi i rast plata direktno utiču na migraciona kretanja. Zemlje istočne Evrope suočavaju se sa bržim padom broja stanovnika nego Austrija, dok rast realnih zarada smanjuje ekonomski pritisak na odlazak u inostranstvo. To znači da region više ne može da funkcioniše kao rezervoar radne snage za austrijsko tržište. Buduća ekonomska saradnja između Austrije i regiona sve će više biti zasnovana na trgovini, investicijama i razmeni kapitala, a sve manje na migracionim tokovima.
