Meri Disoski, poslanica u austrijskom parlamentu i portparolka za evropska i spoljno-politička pitanja stranke Zeleni, spada među najglasnije kritičare režima Aleksandra Vučića. U razgovoru za austrianews.rs govori o rastućem autoritarizmu u Srbiji, brutalnoj policijskoj represiji i izostanku jasne reakcije Evropske unije i austrijske vlade.
Pitanje: Gospođo Disoski, Vi ste oštro kritikovali brutalnu policijsku silu protiv demonstranata u Srbiji. Da li ste već imali priliku da se lično uverite u situaciju na terenu ili odakle dobijate informacije i saznanja o aktuelnim dešavanjima u Srbiji?
Meri Disoski: Moj tim i ja smo u redovnom kontaktu sa organizacijama civilnog društva, nezavisnim novinarima, međunarodnim tink-tenkovima i našim zelenim partnerima u Srbiji. Oni nam dostavljaju utemeljene i aktuelne informacije o stanju na terenu. Osim toga, planiram skorije putovanje u Beograd kako bih se lično uverila u situaciju i vodila direktne razgovore.
Mnogi posmatrači govore o eskalaciji koja bi svakog trenutka mogla da se prelomi. Da li delite to mišljenje?
Da, delimo to mišljenje. Situacija u Srbiji se dramatično zaoštrava. Sve više izveštaja dokumentuje brutalne napade bezbednosnih snaga – i na nedužne građane, uključujući mlade koji su izvlačeni iz kafića ili pekara. Mirni demonstranti bivaju obarani na zemlju, zatvarani, prebijani. Predsednik Vučić diskredituje proteste, koji se već mesecima usmeravaju protiv korupcije i zloupotrebe vlasti, nazivajući ih terorizmom i najavljuje još oštrije mere. To je krajnje opasno. Eskalacija nasilja od strane državnih organa je u punom jeku. A ipak, reakcija iz Brisela i Beča do sada ostaje zabrinjavajuće mlaka. To ćutanje je fatalno. Potreban je konačno jasan politički pritisak na Vučića – iz odgovornosti za demokratiju, vladavinu prava i ljudska prava.
Austrija tradicionalno održava bliske političke i ekonomske odnose sa Srbijom. Kako objašnjavate to da Savezna vlada do sada ostaje upadljivo uzdržana?
Austrija je treći najveći strani investitor u Srbiji. Očigledno je da ekonomski interesi imaju prioritet nad odbranom demokratskih vrednosti i ljudskih prava. Pored toga, postoji i partijska bliskost: Vučić i ÖVP pripadaju istoj političkoj porodici – Evropskoj narodnoj partiji. Ta ideološka povezanost je jedan od razloga zašto ÖVP ostaje upadljivo tiha i vodi opasnu politiku popuštanja prema Vučiću. Razočaravajuće je i to što izostaje jasna osuda od strane ministarke spoljnih poslova Meinl-Reisinger. Upravo u njenoj ulozi potrebna je jasna, vrednosno vođena pozicija prema Vučićevom autoritarnom kursu. Ćutanje jača Vučića, a ne demokratiju.
Savezni kancelar Štoker se nedavno demonstrativno pojavio sa predsednikom Vučićem u Beogradu – bez da je pomenuo nasilje protiv demonstranata. Kako ocenjujete to ponašanje?
To je zabrinjavajuće i za kancelara jedne članice EU neprihvatljivo. Gospodin Štoker je tokom svoje posete Beogradu proizveo prijateljske slike sa sve autoritarnijim predsednikom Vučićem – umesto da pruži podršku hrabrim demonstrantima i jasno osudi brutalnu policijsku silu. Ova politika popuštanja je fatalna jer podstiče autoritarne tendencije umesto da ih zaustavi. Samo pozivanje na vladavinu prava, bez jasnog imenovanja sistematskog zastrašivanja i sve brutalnijeg nasilja, politički je neodgovorno i nedovoljno.
Da li u toj uzdržanosti vidite i ekonomske i unutrašnjopolitičke motive, s obzirom na snažne austrijske investicije u Srbiji i veliku srpsku dijasporu u Austriji?
Da, jasno vidim ekonomske motive, ali i unutrašnjopolitički proračun. Bliska ekonomska povezanost sa Srbijom i velika srpska dijaspora sigurno igraju ulogu. Ovo biračko potencijalno telo izgleda da je za ÖVP, SPÖ i Neos važnije od jasnog stava prema autoritarnim razvojnim trendovima u Srbiji. To što Vlada istrajava u svom „mekom kursu“ prema Vučiću nije izraz političke nemoći, već svesna odluka. Vučić razgrađuje demokratske institucije i vlada sve autoritarnije – a Austrija ćuti. Upravo zemlja koja podržava pristupanje Srbije EU ima odgovornost da gleda i kritikuje kada se pred našim vratima razgrađuju demokratske strukture.
Koju odgovornost ima Austrija kao članica EU kada je reč o odbrani ljudskih prava i demokratije u zemlji kandidatkinji za članstvo?
Austrija – kao i sve članice EU i institucije EU – nosi odgovornost da obaveže Srbiju u procesu pristupanja EU na poštovanje ljudskih prava i vladavine prava. Tu se radi o tzv. kopenhagenskim kriterijumima. To su minimalni uslovi koje neka zemlja mora ispuniti da bi mogla pristupiti EU. Oni zahtevaju da zemlja ima stabilne demokratske institucije, da štiti ljudska prava i garantuje vladavinu prava – dakle slobodne izbore, nezavisno sudstvo i zaštitu manjina.
Savezna vlada ovde potpuno zakazuje: umesto da reaguje jasnim, vrednosno orijentisanim stavom i pritiskom prema Vučiću, vlada glasno ćutanje i umirivanje. Takvo ponašanje je politički neodgovorno i jača vladu koja sistematski uništava demokratske institucije i brutalno guši opozicione glasove.
EU sada hitno mora u političkim razgovorima insistirati na poštovanju demokratskih standarda i ljudskih prava. Ako željeni uspeh izostane, sankcije poput gubitka finansijske podrške i zamrzavanja sporazuma moraju se dosledno primeniti kako bi se obezbedilo poštovanje demokratskih principa.
Pomenuli ste sankcije protiv autoritarnog postupanja u Beogradu. Koje bi mere po Vašem mišljenju bile najdelotvornije?
Pre svega, hitno je potrebno voditi ozbiljne razgovore sa srpskom vladom na bilateralnom i evropskom nivou, da se represija nad građanima Srbije konačno osudi i najave posledice ukoliko Vučić nastavi da deluje izvan granica vladavine prava. Nemačka je, na primer, od srpske vlade zahtevala rasvetljavanje napada na demonstrante i novinare i izrekla jasnije stavove nego naša vlada.
Ukoliko politički razgovori ne doprinesu deeskalaciji, moraju se najaviti, a zatim i dosledno sprovesti sankcije – npr. zamrzavanje finansijskih sredstava, ciljne sankcije ili zabrane putovanja protiv pojedinaca. Takođe, trebalo bi razmotriti oduzimanje strateškog EU-statusa projektu „Jadar“. Taj status olakšava pristup finansijskim sredstvima, recimo preko Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj, i ubrzava postupke odobravanja. Ako kandidat za članstvo u EU gazi osnovne demokratske vrednosti, EU ga za to ne sme još i nagrađivati.
Kritičari upozoravaju da bi preveliki pritisak iz Brisela i Beča mogao da gurne srpsku vladu još više ka Rusiji ili Kini. Kako odgovarate na taj argument?
Takve brige promašuju stvarnost, jer Srbija odavno igra na obe strane. EU je za region Zapadnog Balkana najveći investitor i trgovinski partner i najvažniji donator. Srbija enormno profitira od evropske integracije, i to i ekonomski. To EU daje delotvoran instrument koji sada mora dosledno koristiti.
Važno je i jačati civilno društvo u Srbiji. Ono je motor stvarnih promena i ponovne demokratizacije zemlje. Građani Srbije zaslužuju EU koja jasno zastupa vrednosti i bori se za slobodu, vladavinu prava i ljudska prava – a ne onu koja autoritarno ponašanje prećutno prihvata.
Koje signale konkretno očekujete od ministarke spoljnih poslova Beate Majnl-Rajzinger?
Nedostaje mi jasna, javna i nedvosmislena osuda poslednjih eskalacija u Srbiji od strane ministarke spoljnih poslova Majnl-Rajzinger. To, uostalom, važi i za kancelara Štokera i vicekancelara Bablera, jer su ÖVP, SPÖ i Neos u svom vladinom programu definisali Zapadni Balkan kao spoljno-politički prioritet.
Utoliko je još hitnije da Austrija ovde preuzme vodeću ulogu, jasno imenuje i osudi Vučićevo autoritarno postupanje. Ministarka spoljnih poslova bi trebalo da preuzme inicijativu, najavi konstruktivan dijalog, dosledno vrši pritisak i stavi sankcije na sto. Skrivanje iza diplomatskih fraza i zatvorenih vrata nije dovoljno – građanima Srbije je potrebna naša jasna podrška.
I za kraj: Šta Austrija može da učini da vidljivo ojača srpsko civilno društvo i demokratski pokret na terenu?
Austrija bi, pored jasnih javnih izjava podrške srpskom demokratskom pokretu, trebalo i da pozove EU da se snažnije uključi. Takođe je važno staviti na raspolaganje ciljane finansijske fondove – idealno u okviru procesa pristupanja EU. Time se može efikasno suprotstaviti i difamirajućem predstavljanju stranog uticaja na unutrašnja pitanja.