Jodeln – Jodlanje je prvobitno pastirski zov u Alpima, a od 19. veka je narodna pesma sastavljena od slogova sa brzim promenama između grudnog i falsetnog glasa (promena registra).
U prevodu jodlanje je značilo grubo ponašanje, urlanje, viku, vikanje, izazivanje tuče i buku u kafani. Glagol je povezan sa „johlen“ (vikati), a prvi put se pominje u lokalnoj tirolskoj drami Emanuela Šikanedera 1796.
Vremenom je jodlovanje dobilo drugu namenu. Reč je verovatno prvi put upotrebljena za scensko pevanje u Beču 1806. godine i postalo tema dramskih pisaca, ali i kulturnih novinara. Jodlovanje postaje toliko popularno tako da pevačke grupe iz alpskih dolina, od 1824. godine, počinju sa nastupima na međunarodnoj sceni, kao i poznati kompozitori koji komponuju pesme za jodlanje i arije za jodlanje (Tirolienne), a jedan od poznatijih bio je Johan Nepomuk Humel sa Air a la Tirolienne avec Variations, op. 118. Od tada je reč jodlanje dobila svoje muzičko značenje koje je svesno suprotstavilo operskom pevanju,, a Tirol je dobio svoju ulogu domovine jodlanja, koju su mu pripisivali bečki dramski pisci.
Uobičajene karakteristike jodlanja su veliki intervalni skokovi i širok spektar nota.
Verovatno najobimniju kolekciju jodlanja objavio je Jozef Pomer 1902. godine: 444 jodela i džučezera.
redakcija austrianews.rs